PREDUSLOVI
PREDUSLOVI I PRIPREME ZA IZGRADNJU KAMINA
Projektovanju i izgradnji kamina, kao i izboru samog kamina trebalo bi ozbiljno da se pristupi. Gledano tehnički, svaki kamin je posebna priča i neophodno je obezbijediti da se svi preduslovi za izradu kamina usklade. Samo u tom slučaju obezbijedićemo funkcionalnost kamina, dugotrajnost, iskoristivost i ostale aspekte. Naravno, u svemu tome ne smijemo zaboraviti dizajn kamina, moramo odabrati najbolje rješenje kako bi on bio pravilno usklađen sa čitavim ambijentom. Prema tome, izradu kamina trebalo bi predvidjeti prilikom same izrade projekta kuće ili stana u kojem se izradjuje kamin, tako da se odmah u startu mogu omogućiti svi neophodni preduslovi. Kasnije, kad je objekat već završen, mogu se pojaviti razni problemi tipa nepravilno izvedenog dimnjaka, loše pripremljene podloge za kamin, pozicije za kamin i sl. Ukoliko to nije slučaj, mi vam stojimo na raspolaganju za sve tehničke savjete.
DIMNJAK
Ono o čemu bi se najviše trebalo voditi računa je pozicija, dimenzija i oblik dimnjaka, jer je on glavni preduslov za izgradnju kamina. Za otvorene kamine prečnik dimnjaka bi morao biti fi 250 mm ili veći, zavisno od dužine dimnjaka, geografskog područja, hidrometeoroloških uslova (vlažnost vazduha, temperatura, vjetrovi i sl), dok za zatvorene kamine prečnik dimnjaka bi morao biti izmedju fi 150 mm i 250 mm, zavisno opet od navedenih uslova kao i od tipa ložišta koje se ugrađuje. Za zatvoreni kamin solidan dimnjak bi bio prečnika 200 mm dužine cca 6 metara. Dimnjak može biti izgrađen od opeke, od samotnih uložaka sa betonskim plaštom ili od inoksa. Svaki od njih ima određene prednosti i nedostatke. Izbor dimnjaka može zavisiti od mnogo faktora, ali bez obzira na sve on mora obezbijediti statičku stabilnost, protivpožarnu zaštitu i termodinamiku. Inoks dimnjaci su prilično lagani i praktični su u slučajevima gdje zidanje čvrstih dimnjaka nije moguće iz određenih statičkih ili drugih građevinskih ili tehničkih razloga. Najčešće se izrađuju kao ”sendvič” cijev u kojoj je unutrašnjost izradjena od inoksa debljine 0,5 mm ili debljeg oko kojeg je namotana izolacija od kamene vune debljine 2,5 cm ili više, a kao vanjska zaštita koriste se materijali kao pocinčani lim, aluminijum, inoks i sl. Njihova cijena u odnosu na čvrste dimnjake je nešto veća, ali je montaža brža i jednostavnija. Dimnjaci izgradjeni od šamotnih uložaka predstavljaju vrlo dobro rješenje, unutrašnjost je glatka pa se stvara znatno manji otpor strujanju vazduha i trenju čestica dima o zidove uloška, za razliku od dimnjaka izradjenih od opeke jer se kod njih zbog fuga među ciglama i nepravilnosti pri zidanju pojavljuje povećan otpor kretanju dima.
Dimnjak je najbolje pozicionirati u središtu kuće, jer obično, u tom slučaju, dimnjak prolazi pored sljemena, pritom dobijamo najveću moguću dužinu dimnjaka, a pravilnim izlaskom iznad sljemena (0,5-1 m iznad najviše tačke) znatno smanjujemo uticaj vjetra i vazdušnog strujanja na rad dimnjaka. Strujanje vazduha u dimnjaku nastaje zbog razlike u specifičnoj težini vanjskog (hladnog) vazduha i specifične težine vrelih gasova koji se stvaraju prilikom sagorijevanja. Ako je temperatura dimnih gasova niska, posledica može biti negativna cirkulacija koja može dovesti do vraćanja dimnih gasova u prostoriju u kojoj je instaliran kamin. To se kod nas najčešće dešava kada se kamin koristi u proljeće ili ranu jesen, kada je vanjski zrak malo topliji, a dimnjak hladan, pa je poznata u narodu ona fraza ”neće dimnjak da povuče”… Taj problem je posebno izražen na otvorenim kaminima, dok se kod zatvorenih kamina rijeđe dešava, jer zatvoreno ložište onemogućava izlaz dima u prostoriju, izuzev u ekstremnim uslovima. Zapaljivi materijali ne bi smjeli biti u blizini dimnjaka, mora postojati određena udaljenost od vanjske stijenke dimnjaka, a iz naseg iskustva, vrlo često na ivice dimnjaka su pričvršćene daske i grede krovne konstrukcije što može biti potencijalno opasno, pogotovo u slučaju požara u dimnjaku.
PODLOGA ZA KAMIN
Često pitanje koje se postavlja je koliko čvrsta podloga je potrebna da može izdržati težinu kamina? Kamina ima raznih težina, od samostojećih koji mogu imati cca 100 kg, pa do zidanih kamina od kamena koji mogu biti teški i do nekoliko stotina kg pa čak i iznad tone. U tom slučaju potrebno je povesti računa oko podloge na koju naslanjamo kamin. Najčešće su to podloge izradjene od estriha debljine oko 5 cm ispod kojeg je postavljena termoizolacija (stiropor) debljine 2-5 cm. Nosivost estriha zavisi od debljine sloja i kvaliteta smjese od koje je izradjen. Takođe, nosivost stiropora varira od tipa do tipa i moze biti da se radi o mekom stiroporu male nosivosti ili o stiroporu veće tvrdoće koji može nositi veće terete. Ukoliko bi došlo do ulijeganja stiropora i estriha nakon montaže kamina, može doći do pojave određenih pukotina na oblogi kamina. U svakom slučaju investitor bi morao da nas upozna od kojeg je materijala podloga načinjena, da bismo mogli procijeniti šta je potrebno preduzeti. U nekim slučajevima biće potrebno izrezivanje estriha da bi se doslo do čvrste, betonske podloge. Poželjno je da se ispod kamina ne nalaze nikakve instalacije, jer u slučaju kvara neće moći da se priđe tom dijelu instalacije.
DOVOD SVJEŽEG VAZDUHA
Isto tako često pitanje je i to da li je potreban dovod vanjskog vazduha za kamin? Kamini iz naše ponude imaju potrebu da budu snabdjeveni vanjskim svježim vazduhom, nekima je potreban direktni priključak izvana, dok za određene modele to nije potrebno – mogu da se snabdiju vazduhom iz sobe koja mora biti pravilno ventilirana. Kamini koji imaju potrebu za vanjskim vazduhom su uglavnom oni veće snage, ili kamini koji su zbog svojih tehničkih karakteristika predviđeni da rade ”sa vanjskim vazduhom”. Na njima je ostavljen priključak za direktni spoj sa vanjskim dotokom. Kamini koji ne moraju biti direktno spojeni na vanjski vazduh koriste isti iz prostorije u kojoj se nalaze, obično troše znatno manje kiseonika od ovih drugih, te su tako i konstruisani. U svakom slučaju, prostorija u kojo se nalazi kamin treba imati nesmetan dotok vazduha. Funkcija vanjskog vazduha u tom slučaju je malo drugačija i ogleda se u snabdjevanju prostorije svježim vanjskim vazduhom, poboljšanju konvekcije toplog vazduha unutar komore za zagrijavanje i hlađenju ložista kamina. Količina vazduha koja je potrebna za određene kamine zavisi od njihove snage, konstruktorskih zahtjeva, tipa i sl. Za otvorene kamine dovod vazduha bi morao biti minimalno fi 150 mm, a može biti raspoređen i na više tanjih cijevi (dovoljna je plastična vodovodna ili kanalizaciona cijev), dok za zatvorene određuje proizvođač ložišta u odnosu na snagu kamina i obično se kreće od 125-150 mm prečnika.